Simptomi poezije logo
Natrag na listu postova

Sva lica Petre K.

Ante Budimir · 10. rujna 2014. · 2 min.
poezija rezovi

Doista imaš obraza tako se ponašati!
Odgrizao bih ti nos da ga nisi davno izgubila.


Lijepi pozdrav, lijepa Vukovarko.
Nisi valjda mislila da ćeš me se tako lako riješiti?
Znam da to nisi ni htjela.

Svašta ti ja još znam.
Na primjer: Eshil je poginuo
kada mu je orao ispustio kornjaču na glavu.
U carskoj Rusiji pušačima su odsijecali nos.
Kralja Pira ubio je crijep koji mu je neka baba
s krova kuće bacila na glavu...

Znam i to da još nisam odustao od tebe.

Generalni pokušaj?
Generalno, pokušavam,
kao što se može vidjeti iz priloženog.
Djecu je lako shvatiti: oni ne odustaju
jer ne znaju za poraz.

S ovakvima poput mene je...
zanimljivo.


U redu. Razgovarajmo sada ozbiljno.
Hajdemo se dogovoriti da se nađemo
na pola puta: ti obećaj da ćeš popiti kavu
sa mnom, a ja obećavam da neću
skidati oka s tebe. Tražim li puno?

Voli me, pazi me, mazi me i pustit ću te na miru!

Hajdemo sada najozbiljnije:
vrati mi moje snove. Očito ne znaš što bi s njima,
a meni su neophodni i izuzetno dragi.

Usput, to su jedine snimke na kojima me –
zbilja ljubiš.

Neće biti dobro ako ove škrabotine ugledaju
danje svjetlo. Tko zna što bi mogla pomisliti
o sebi.


Bezobrazluk svojstven jednoj kroatistkinji!
Odgrizao bih ti nos da ga odavno nisi izgubila.


Prethodni post
Tehničke upute za Petru K.
Sljedeći post
Stvarnost sjene