Nikad si nismo obećali beskonačnost, mila,
slijepo držanje za ruke dok život tiho sijedi.
Čemu onda zgražanje, čemu ti prijeki pogledi
Nikad se nismo zanosili snovima, ljepoto,
slijepom radošću što ne čuje neminovnost kraja.
Čemu se onda silovito čudimo ti i ja
Suzdržano smo gazili ulicama nježnosti,
naše su kretnje bile odmjerene i oprezne.
Na vječitoj straži zbog straha od punske vjernosti,
strepili smo da nam pogled – u ljubav ne ogrezne.