Požutjele slike vucaraju se poderanim novčanicima:
letimičan pogled otkriva osmijehe na unakaženim licima.
Davno su pokopani prolaznici, dostojno ispraćeni kricima –
u tektonskim pločama ljubavi urezane su bitke sa gubicima.
U očima vjetra lepršaju ruke koje smo hrabro prepustili zaboravu:
s vremena na vrijeme prođu nam kroz kosu oživljujući staru slavu.
Pokradeni od sviju, svega! Tko zna što bajke nose u rukavu –
koliko je sadašnjost trajna, otkrivaju zrnca pijeska što padaju na glavu.
Nade tinjaju: poput staraca iza kojih leži put nastojanja,
mi se usavršavamo u umijeću krhkosti postojanja