Simptomi poezije logo
Natrag na listu postova

Dok tiho prilaze sjene...

Ante Budimir · 15. srpnja 2011. · 1 min.
poezija rezovi

Požutjele slike vucaraju se poderanim novčanicima:
letimičan pogled otkriva osmijehe na unakaženim licima.

Davno su pokopani prolaznici, dostojno ispraćeni kricima –
u tektonskim pločama ljubavi urezane su bitke sa gubicima.

U očima vjetra lepršaju ruke koje smo hrabro prepustili zaboravu:
s vremena na vrijeme prođu nam kroz kosu oživljujući staru slavu.

Pokradeni od sviju, svega! Tko zna što bajke nose u rukavu –
koliko je sadašnjost trajna, otkrivaju zrnca pijeska što padaju na glavu.


Nade tinjaju: poput staraca iza kojih leži put nastojanja,
mi se usavršavamo u umijeću krhkosti postojanja


Prethodni post
Slaba je vajda od molitve
Sljedeći post
Kazarsko lice