Nikada je nisam poznavao!
padala je kiša tih srpanjskih dana
osmijesi su lebdjeli iznad ulica
i žamora krcatih gradskih kavana
Ni tada je nisam poznavao!
uzdasima smo slavili jutra rana
trenutke poput motiva s razglednica
na kojima je magija naslikana
Ni tada je nisam poznavao!
doživljaj Perzeida iz njenog stana
bila je to godina bezbrižnih ptica
i neprimjetno izvučenih katana
Ni tada je nisam poznavao!
bez obzira na smrtnu ozbiljnost rana
srljali smo dalje ozarenih lica
u pratnji staroga Aznavouriana
I tko zna kako se zove, tko bi znao –
ja ne znam, nikad je nisam upoznao!
**
I doista ne znam, ne znam o kom’ je riječ,
i ništa više, ništa, ne bih znao reć’.