Simptomi poezije logo
Natrag na listu postova

Boje pustinjskoga pijeska

Ante Budimir · 10. veljače 2010. · 1 min.
poezija rezovi

Hej, ljepoto...

Uživaš li u sumornom nebu kao nekada?
Zajedno nismo opažali sivilo,
ravnali smo se prema slozi toga dana.
Ponekad su nam kišni dani bili žuti
a sunčani sivi.

Kako si danas, ljepoto?
Jesi li se udala, je li se našao
netko
koga uistinu voliš

Pripremaš li novu zbirku poezije?
Sve što si do danas objavila, imam.

Ja živim s djevojkom, skoro deset godina,
u grijehu, kako moja majka kaže.
Ponekad vodim djecu na izlet,
vole prirodu i ptice.

Ravnice te dovedu k meni – i miris čokolade.

Ostaj mi dobro, ljepoto:
ne skidaj kostim vječnog dječaka.

Nemoj se javljati – ne bih volio spoznati
da zbog mene koristiš usluge Pony expressa,
znam da ne voliš izrabljivanje konja.


Prethodni post
Nijeme rešetke prostrane tamnice
Sljedeći post
U otmjenim salonima Petrograda