Poljupcima zaustavljamo vrijeme
proključale se usnice stapaju
u divljem grozničavom zagrljaju
svršavamo razbacujući sjeme
pišemo davnu povijest čovječanstva
svojim uzdrhtalim golim tijelima
vrele osjećaje akvarelima
pohranjujemo kao svjedočanstva
Uspomenama zaustavljam uru
ispred pravoslavne crkve svjetina
nedorečenost privode sjećanja
promišljam ustaljenu nekulturu
uz čašicu čudotvornog pelina
i njezinu šutnju što me proganja
iako je bila jezičnog zvanja
u ušima mi tišina odzvanja